Eksperimentalno donosimo kolumne, kraće tekstove nekih od najvećih stručnjaka među našim gostima. Prvi je dr.sc. Berislav Nadinić, specijalist za analize rizika u financijskom sektoru, s kojim smo razgovarali u epizodi 70.
Na hrvatskoj političkoj sceni se jučer desila jedna rijetko viđena pojava – jedan pojam, često korišten među je ušao u politički mainstream diskurs. Riječ je o pojmu “crnog labuda” kojime je glavni analitičar HDZ-a pokušao objasniti poraz (?) svoje stranke na izborima za EU parlament. Naravno, ne treba ni govoriti da pojam “crni labud” nema veze sa HDZ-om niti s onim što im se desilo na ovim izborima.
No krenimo redom. Koncept “Crni labuda” (eng. black swan) je produkt libanonsko-američkog stručnjaka u više disciplina Nassima Taleba, bivšeg trgovca vrjedosnicama kojim se opisuje neočekivani događaj sa značajnom posljedicom po promatrača nakon kojega se pristupa posljedičnoj racionalizaciji njegove “neizbježnosti”.
Sama povijest termina je fascinantna, počevši od Juvenala preko Johna Stuarta Milla, no da ne prevodimo Wikipediju koncentrirajmo se redom na ključne karakteristike događaja “crnog labuda” i to koristeći primjere iz politike – omiljenog hobija građana ove zemlje:
Neočekivani događaj – kao što mu ime kaže, je neočekivan odnosno ne može se predvidjeti. Zvuči jednostavno, ali zahtijeva promjenu mentalne paradigme. I već na prvoj karakteristici vidi se da poštovani gospodin iz HDZ-a ne razumije koncept “crnog labuda”. Zar je underperforming neke dominantne političke opcije na izborima neočekivan događaj? Pa naravno da ne.
Kao i kada je riječ o financijama i ekonomiji, opcije pobjede / poraza su obrađene manje ili više vjerojatnim analizama scenarija ishoda (ako ispadne loše dobijemo X-Y mandata, ako bude tako-tako osrednje, dobijemo X, a ako ispadne dobro dobijemo X+Z) odnosno nekim stres scenarijima – u medijima se ima prilike pročitati o baš takvim scenarijama trgovinskog rata SAD-a sa Kinom i predviđanjima kaskadnih posljedica po svjetsku ekonomiju.
Prema tome nešto slabiji ili bolji rezultat neke političke opcije ne predstavlja “neočekivan” događaj, bez obzira na njegovu kataklizmičku percepciju iz mjehura neke političke grupacije. Konkretno, očekivani ali vrlo malo vjerojatni scenariji su uključivali mogućnost da HDZ ili SDP osvoje 0 (nula) mandata. Očekivano, ali vrlo malo vjerojatno.
Neočekivani događaj bi bio da neki hrvatski političar izjavi da je u stvari Isusov mlađi brat i da mu je cilj stvoriti nebesko kraljevstvo na zemlji. Neočekivano? Pa u Kini 1843. godine je stanoviti propali činovnik (uhljeb) imena Hong Xiaquan učinio upravo to i pokrenuo jedan od najkrvavijih ratova u ljudskoj povijesti – Taipinški ustanak – za vrijeme čijeg trajanja je poginulo više od 70 milijuna Kineza. Što nas dovodi do sljedeće karakteristike “crnog labuda”…
Značajna posljedica – koje posljedice imaju EU izbori u Republici Hrvatskoj za vaš svakodnevni život? Zanemariv. Par dana pisanja po portalima i Facebooku i to je to. Super što imamo istu Nutellu kao i u Austriji. Prema tome, sam rezultat EU izbora pada i na tom kriteriju.
Ali to ne znači da su izbori i postizborne koalicije nebitne – možda, kao u jednoj europskoj zemlji prije puno desetljeća, zbog komunističkog bojkota socijaldemokrata konzervativci dobiju još jednu priliku formirati vladu umjesto preminule nacionalne ikone i mjesto kancelara ponude jednom demagogu kao politički manevar da izazovu nove izbore? Nije bilo razloga za brigu, kao što su suvremenici samouvjereno pisali je su “centristi” držali ključne položaje u vladi, ali to je bio Hitler.
No bitno je napomenuti da značajna posljedica ovisi o promatraču. Dok je rezultat izbora za nepolitičke pojedince više-manje nebitan, za promatrača iz redove političke grupacije poraz može biti kataklizmičan ishod koji doslovce ugrožava njegovu egzistenciju.
Nassim Taleb je to ilustrirao sa poznatim problemom purica koje se u SAD-u tradicionalno konzumiraju na Dan Zahvalnosti. Iz perspektive hipotetskog purećeg znanstvenika život je lijep – svaki dan farmer servira hranu i pureći znanstvenik crta hipotetske ravne krivulje rasta, scenarije manje / veće dostave hrane i projekcije kako će pureći život izgledati za dvije ili tri godine – sve dok jednog dana nešto prije Dana Zahvalnosti farmer ne izvadi sjekiru i izazove neočekivani događaj sa kataklizmičkom posljedicom po purice, no očekivan i redovit događaj iz njegove perspektive, što nas dovodi do sljedeće karakteristike…
Pokušaj kasnije racionalizacije – odnosno naknadna pamet. Povijest voli dobar uzročno-posljedični narativ i pretpostavku neizbježnosti događaja uzrokovanih političkim, socijalnim i ekonomskim uzrocima koji su nakon što su se desili proglašeni potpuno očekivanim. Iz sadašnje perspektive povijesni događaji izgledaju jasno neizbježni svim budućim generacijama osim suvremenicima. No da li je to doista tako?
Tko je mogao predvidjeti napade 11. rujna ili pad SSSR-a i komunizma u istočnoj Europi? Sigurno ne CIA koju je potonji događaj potpuno zatekao nespremnu. Samo dvije godine prije nego što će DDR prestati postojati, odobrena su sredstva za Zid 2000, program nadogradnje kako Berlinskog zida tako i ostalih graničnih prepreka koji su DDR trebali čuvati barem do 2020ih…
Također, želja da se prošlost formalizira kroz lijep uzročno posljedični narativ uvjetuje postavljanje često arbitrarnih datuma koji označuju završetke “era” i “razdoblja” koji nisu nužno vidljivi i razumljivi kao takvi suvremenicima.
Umjesto zaključka, možemo samo navesti da je budućnost, kako politička tako i ekonomska i tehnološka puna neočekivanih događaja sa značajnim posljedicama koje će tek post factum biti očigledni.
Tko je prije pet godina mogao predvidjeti da će Predsjednik SAD-a zajedno sa Vrhovnih vođom Sjeverne Koreje koordinirano napadati svog protukandidata na predsjedničkim izborima preko Twittera?
No neočekivani događaji spadaju i u domenu tehnološkog napretka. Koliko znanstveno fantastičnih filmova od prije dvadeset i više godina prikazuje svijet budućnosti prepun letećih automobila, raširene primjene nanotehnologije i kloniranja sadrže jedan sada vrlo starinski detalj – kada jedan od protagonista izlazi na pločnik i mahanjem ruke poziva (leteći) taksi.
Zato, da se vratimo na Talebovu analogiju sa Danom Zahvalnosti, cilj je da pojedinac u što manje domena bude purica, odnosno izložen neočekivanim događajima sa katastrofalnim posljedicama.
Kako to izgleda u politici? Pa ako se već želite baviti politikom ili aktivizmom, potrudite se da radite u realnom sektoru i da vaša primanja, zvanje i položaj ne ovise o rezultatima ovakvih nebitnih izbora, jer tada barem u jednoj domeni niste purica.
Inače se može desiti da “vaši” izgube izbore koji su trebali dobiti i da je vaša navodno osigurana egzistencija nestala u trenutku – odnosno da je došao farmer sa sjekirom po puricu.
Razgovor s Berislavom možete poslušati u epizodi 70 Surovih Strasti.
