Surove Strasti

Miroslav Varga: U kakvom vremenu živimo

Za Surove Strasti piše: Miroslav Varga, stručnjak za online marketing, statističke analize i data mining (rudarenje podataka). Diplomirao je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje i apsolvirao je dva poslijediplomska studija. Trenutno radi u tvrtki Escape i predaje na nekoliko škola i institucija o temama vezanim uz online marketinga. S Miroslavom smo razgovarali u podcast epizodi #044.

Godina je 2016. Neobična situacija u dvorani. Publika u potpunoj tišini. Nevidljivoj, ali opipljivoj kao stakleni zid, promatra kako se događa nešto nepojmivo. 

Računalo vuče svoj potez i gotovo je… završio je turnir … 

Čovjek je poražen! 

Bio je to ogled Google AlphaGo algortima s čovjekom imenom Lee Sedol. Igrala se igra GO. GO je stara kineska igra s više od 2 x (10 na 172) kombinacija. Puno više kombinacija od stare indijske igre, poznate kao igra kraljeva ili šah.

Kada je 1996. godine prvi puta IBM računalo Deep Blue pobijedilo Garija Kasparova u šahu, to je bila svojevrsna senzacija. Tada se radilo o klasičnom machine learning obrazcu prema kojem su učitane sve moguće partije šaha i računalo je ‘odigravalo’ poteze prema unaprijed usnimljenim potezima, koji su već bili odigrani u povijesti.

AlphaGo nije imao učitane partije. AlphaGo je ‘učio’ u hodu. Koristila se umjetna inteligencija (AI) u rješavanju problema. Google je do tog AlphaGo algoritma došao tako da je pustio niz algoritama da se međusobno natječu u igri Go i onaj algoritam koji je sve ostale pobijedio, sučeljen je čovjeku. Prvi ciklus kreiranja algoritma koji ‘uči’ trajao je dvije godine. Google je trebao za verziju AlphaGo II, koji je pobijedio prvobitni algoritam samo dodatnih 6 mjeseci.

A zašto je taj trenutak toliko bitan?   

Prema nekim autorima trenutak u kojem je AI pobijedio čovjeka u igri GO obilježio je početak ulaska u Četvrtu industrijsku revoluciju. Nju će obilježiti samoučeći sustavi i roboti, 3D ispis i AI.
Imali smo kroz povijest nekoliko takvih trenutaka. Industrijske revolucije (prvu je obilježio izum parnog stroja, drugu električni motori, motori s unutarnjim sagorjevanjem i upotreba nafte u industriji, treću internet, mikroprocesori, mobiteli i računala) predstavljaju snažan skok u promjeni odnosa koji su vladali prije i poslije. Nije svaka Industrijska revolucija prošla mirno. Već prilikom prve je Ned Ludd predvodio tkalačke radnike u Engleskoj koji su razbijali parne tkalačke stanove bojeći se da će im oduzeti posao. Nisu uspjeli zaustaviti revoluciju, niti spasiti svoja radna mjesta.

Slično je bilo i 1970. u SAD kada su uvođenjem ATM aparata (bankomata) bankarski službenici dizali pobunu bojeći se za svoja radna mjesta. Tih godina bilo je 300.000 bankarski činovnika. 

Nakon 40 godina i instaliranih 400.000 ATM aparata, u bankama radi 600.000 bankarskih činovnika. Samo što sada rade drugi posao. I tu je ključ razumijevanja. Moramo se prilagoditi i nemoguće je očekivati da ćete raditi isti posao u istoj tvrtki slijedećih 40 godina i onda otići u mirovinu. Naprosto nije više održivo.

Kako je sve počelo?

Suosnivač tvrtke INTEL, Gordon E. Moore je još 1965. godine uočio zanimljivu empirijsku zakonitost. Broj procesorskih operacija u jedinici vremena se svake dvije godine udvostručuje dok se istovremeno cijena mikroprocesora prepolovi. Da su se tim intenzitetom razvijali automobili i da nema fizikalnih prepreka, danas bi mogli u sat vremena 7 puta skoknuti do Sunca i nazad. Doživjeli smo čudesno ubrzanje razvoja u segmentu obrade informacija.

Kuda nas to vodi?

Ogromna količina informacija koju računala mogu obraditi, dovela nas je do toga da uskoro očekujemo računalo koje će moći procesuirati više informacija nego naš mozak (uzmite u obzir da imamo neurološki sustav kojeg čini dodatnih 25% neurona rapoređenih po tijelu tako da mozak nije jedino što ljudi imaju za obradu podataka). Kad se to dogodi mnogi se boje što biti s njima.
Poučen iskustvom prošlih industrijskih revolucija uvjeren sam da će se proces ponoviti – neka zanimanja će odumrijeti, druga će postati manje relevantna, a razvit će se prostor za niz zanimanja za koja danas ni ne možemo pretpostaviti da će se pojaviti. Morat ćemo se prekvalificirati.

Računam primjerice da će samoupravljiva vozila zamijeniti taxi vozače i da to zanimanje nema budućnost, što ne znači da će zanimanje vozača nestati. Neka za ilustraciju posluži primjer da je prvi let preko Atlantika kojeg je ostvario Charles Lindberg trajao preko 33 i pol sata. I on je cijelo vrijeme upravljao svojim avionom Spirit of st Louis.
Danas let preko Atlantika traje oko 6 sati i avionom upravljaju 2 pilota. Ukupno vrijeme ručnog upravljanja avionom na tom letu je kraće od sat vremena.

Utječe li to na marketing?

Mogućnost da obradimo ogroman broj informacija nije i neće ostaviti ni industriju oglašavanja na miru. Ostavljamo čitav niz tragova dok smo spojeni na mrežu. Ti tragovi se skupljaju, obrađuju, profiliraju i šalju nam se ciljane (personalizirane) poruke. To je moguće jer se skupljanjem signala koje ostavljamo može dosta dobro odrediti što nas trenutno zanima. Predvodnici tog načina oglašavanja su Google i Facebook, ali postoji čitav niz manjih sustava koji to podjednako dobro rade.
Ako se prisjetimo Cambridge Analytice koja je upravo skupljanjem signala i personaliziranim oglasima uspjela od D. Trumpa napraviti predsjednika, jasno je da će trebati regulatorni okvir prilagoditi što se smije, a što prelazi granice. Većina ljudi ne zna da je dovoljno samo analizirati njihovih 150 lajkova na Facebooku da ih računalo bolje profilira od njihove majke. Zamislite što se sve takvim podacima može napraviti u industriji oglašavanja. Google već dugo tvrdi da se ne treba zamarati demografskim osobinama potencijalnog kupca, nego njegovom namjerom kupnje.
Ako netko kupuje pelene za bebu ne treba se zamarati da li je to deda ili kuma. Naprosto je kupac pelena, a prema signalima koje je ostavio, računalo će takvu osobu profilirati i slati joj oglasne poruke u kojima se nude pelene. Takvi su oglasi puno efikasniji jer gađate ljude s namjerom kupnje, a ne prema boji kose ili mjestu stanovanja. 

U tome leži uzrok zašto je ulaganje u digitalno oglešavanje premašilo ulaganje u sve ostale kanale zajedno (da, dobro ste pročitali. U digitalno oglašavanje se ulaže više nego u radio, TV, billboarde, flyere, kino ostalo oglašavanje zajedno). Od digitalnog oglašavanja najveći dio kolača odlazi u Google i Facebook – oko dvije trećine.


Hoćemo li onda ostati bez posla?

Da i ne. Lijepo je to opisao Warren G. Bennis: 

The factory of the future will have only two employees, a man and a dog. The man will be there to feed the dog. The dog will be there to keep the man from touching the equipment.

Svi oni koji mogu svoj posao opisati nekim algoritmom, svi koji rade repetitivne ili po život opasne poslove prije ili kasnije će biti zamijenjeni.
Stoga razvijajte svoje sposobnosti asocijativnog razmišljanja jer sam uvjeren da će se takvi zaposlenici plaćati zlatom kada dođe vrijeme za takve ljude ili kao što reče Tolkien započeo je The Dominion of Men.

Samo što će ti ljudi morati biti kreativni, maštoviti i s izrazitom sposobnošću asocijativnog razmišljanja. Takvi ljudi izrastaju od djece koja danas trče po igralištima. Fizičko kretanje izrazito snažno razvija sposobnost asocijativnog razmišljanja što je ustanovio neurolog Dr Ranko Rajović. Stoga mislim da morate odagnati strah i početi više šetati jer to razvija maštu. Ili pokrenuti svoj podcast…  

Podcast intervju s Miroslavom možete poslušati OVDJE.