Za Surove Strasti piše: Marko Lučić, osnivač i glavni urednik stručnog časopisa qLife i portala Quantum21.net. Smatra da se načela kvantne fizike mogu i trebaju uvoditi u liderstvo i menadžment kako bi se stvorio sveobuhvatan holistički pristup. S Markom smo razgovarali u podcast epizodi #68.
LIDERI NISU SUPERHEROJI
U svijetu edukacije i obrazovanja, programi uobičajeno započinju s nekim “osnovama” odnosnog područja ljudske ekspertize; s temeljima, bazom, odnosno glavnim ili odlučujućim načelima koja se potom provlače cijelim kurikulumom kao ključna paradigma koja suštinski definira gradivo. Iako je obično riječ o dosadnim i znanim informacijama koje se naizgled same po sebi podrazumijevaju, predlagatelji programa od njih ne odustaju. Tako će FER-ovci na početku obrazovanja slušati “Osnove elektrotehnike”, informatičari “Osnove programiranja”, a pravnici “Osnove upravnog prava”.
Stoga sam kao kolumnista Surovih strasti i sâm odlučio kročiti istim putem te za prvu kolumnu odabrati „Osnove liderstva“. U kontekstu teme kojom ću se baviti takav pristup nikoga ne bi trebao začuditi. Iako već tri desetljeća kročimo vodama tržišnoga gospodarstva nerazumijevanje fenomena liderstva u široj javnosti – te pogrešna očekivanja koje iz toga proizlaze – i dalje je poprilično snažno. Zbog toga gotovo svakog dana svjedočimo nepotrebnim razočaranjima koja su podjednako produkt lošeg liderstva i naivnih uvjerenja koja nas potiču da uporno nastavljamo vjerovati u karizmatske lidere “super heroje” koji će – prije ili kasnije – doći da nas spase.
ISTINSKO LIDERSTVO
Što je, dakle, istinsko liderstvo? O čemu se tu doista radi? Koje su to pogrešne pretpostavke i uvjerenja povezane s tim fenomenom? U nastavku se navode osnovne zablude o vodstvu koje presudno utječu na razvoj domaćih organizacija, institucija i društva.
1. Poistovjećivanje liderstva sa “sveznanjem”
Riječ je o pogrešnom uvjerenju na osnovu kojeg od lidera neopravdano očekujemo “sveznanje” radi „konačnih rješenja”. S obzirom na to da pretendenti na visoke položaje znaju što javnost od njih očekuje, prema tome se i ponašaju: prvo sami sebe uvjere kako znaju/imaju odgovore na sva bitna pitanja, a potom i drugima govore da je tome tako.
Međutim, kako se u današnjem kompleksnom umreženom svijetu malo toga doista može znati, obrazac satkan od nerealnih očekivanja i nastojanja da se ona ispune gotovo uvijek tragično završi. A kada se to dogodi, igra ne prestaje već sve počinje iz početka. Nakon što se pokaže da osoba kojoj su toliko vjerovali nije ono što bi trebala biti, ljudi kreću u potragu za novim liderima koji će ih povesti u “svijetlu budućnost” i jednom zauvijek riješiti goruće probleme. “Novi lideri” znaju kako ljudi zapravo vole da im se laže pa onda opet iznova započinju isto kružno kretanje koje s istinskim liderstvom nema baš nikakve veze.
Umjesto da potiču lažne iluzije, istinski lideri suočavaju ljude s bolnom realnošću kako bi se promijenile vrijednosti, navike, praksa i prioriteti koje sprječavaju razvoj i napredak. Pritom se oslanjaju na kvalitetni dijalog te na vrijednosti otvorenosti, učenja i kontinuiranog propitkivanja.
2. Mit individualizma
Unatoč tome što su brojne studije pokazale kako istinsko liderstvo ne bismo trebali povezivati s “izvanserijskim sveznajućim alfa mužjakom na vrhu organizacijske piramide” već radije s osobama na svim razinama sustava koje se odlično nadopunjuju i surađuju, u Hrvatskoj nastavljamo izgrađivati i jačati kult individualizma vraćajući se uvijek istoj paradigmi. Navedeni obrazac najčešće pokreću tzv. „stručni mediji“ koji uglavnom pišu nerealne senzacionalističke priče o “velikim direktorima” te pritom ne mogu i ne znaju ispravno analizirati kompleksne višedimenzionalne čimbenike učinkovitog liderstva u promatranoj organizaciji koji su zapravo doveli do uspjeha tvrtke.
Istinsko liderstvo trebali bismo sagledavati kao kolektivni fenomen, a ne individualni, kada mreža međuovisnih i isprepletenih lidera na svim razinama sustava odlično surađuje, mudro odlučuje te upravo radi toga uspješno vodi poslovanje.
3. Poistovjećivanje liderstva s pozicijom, autoritetom i moći
Liderstvo se također ne bi trebalo poistovjećivati s autoritetom i moći odnosno s ovlaštenjem da se odlučuje ili koristi pozicija vlasti. Kada se raspravlja o ljudima na visokim položajima tada se njihovo liderstvo (pre)često automatski podrazumijeva: o njima se neopravdano govori kao o “liderima u vladi”, “liderima u biznisu” ili “liderima u zajednici” unatoč tome što oni to nisu. Osim toga, liderom se neopravdano nazivaju osobe koje imaju “vjeru u uspjeh organizacije”, “znaju artikulirati viziju“, “ukazuju na put kojim treba ići” ili koje “privlače lojalne sljedbenike”.
Istinsko liderstvo nema veze s pozicijom moći jer ga mogu prakticirati osobe bez ikakva formalnog autoriteta, na rubnim prostorima hijerarhije, doslovce bez ijednog sljedbenika. Istinsko liderstvo također nema veze s čvrstim uvjerenjima lidera koje on potom nameće grupi niti s okupljanjem masa koje se potom vodi prema nekom zamišljenom cilju. Čak i onda kada izvire iz iskrenih, moralnih i etičkih pobuda, liderstvo se može pokazati posve neodgovornim ukoliko ishodom našteti dugoročnoj dobrobiti grupe.
Istinsko liderstvo najsnažnije je povezano s mudrošću, odnosno dostignutom razinom svijesti, osobnim razvojem i sveopćom zrelošću pojedinca. Riječ je o ekstremno važnoj činjenici – na koju su ukazivali i drevni filozofi – zaboravljenoj u ovim modernim vremenima “stručnosti” i beskarakternog “znanja”. Ista je sjajno opisana u knjizi Guanzi Konfucijeve antičke Kine:
“Nakon što se neka osoba uspne do položaja koji nadilazi njegovu mudrost, svi ispod njega će patiti”.
– Guan ZHONG
Povezani sadržaj: Podcast intervju s Markom možete poslušati u epizodi #68 Surovih Strasti.
